24.4.2015 (Petak)
Checkiramo karte na aerodromu i covjek nas pita gdje putujemo i gdje cemo odsjesti a Edvin pita zasto nas pita gdje cemo odsjesti a covjek mu odgovara da pita jer hoce da dodje da nas posjeti. Edvin se skroz zbunio na to.Polazak iz Kopenhagena Dreamliner-om Boing 787. Polijetanje u 16.10. Super putovanje. Svako sjedalo ima svoj entartainment screen gdje se mogu gledati filmovi, slusati muzika, igrati igrice i sl. Denisa je najvise impresioniralo da se preko ekrana narucuje sve sto ti treba i placa preo citaca za kartice u dnu ekrana. Kada narucis i platis jednom narudzba stigne za 10-tak sekundi i karticu vise netreba provlaciti sa svog sjedala vec samo potvrditi sljedece narudzbe. Let je trajao 10,5 sati. Dolazak u LAX u 18.20 zbog vremenske razlike. Denis kaze ironicno da moze vec namirisati demokratiju i slobodu i smije se. Malo se u avionu spavalo ali vrlo slabo bez obzira sto smo imali po dva ili tri sjedala na raspolaganju. Uzeli rent a car. Dodge Town and country nesto kao voyager. presao 10000 milja. Tri reda sjedala, dva ekrana i sva moguca oprema. Djeca odusevljena autom i pitaju sto nememo takav u Danskoj. Na putu sa aerodroma do hotela u Fullerton-u svi pospali kao drogirani. Kako i nece 20.00 je i kod kuce su u krevetu u ta doba. Na recepciji spavaju sa Tanjom predvodnikom spavace grupe. Kada smo usli u sobu popadali po krevetima dok sam ja morao otici kupiti nesto za osvjezenje.
25.4.2015 (Subota)
Svi se probudili oko 5 ujutro pa se izlezavamo dok nepocne dorucak. Dorucak 6.30-7.30 te polazak za Long Beach ( oko pola sata voznje). Setnja plazom na Long Beach. Sunce sija, raja seta, joggira, vozi bicikle. Temperatura oko 25 stepeni celzijusa. U 10.00 se nalazimo sa Zenon-om koji tu zivi i polazimo za Santa Monicu koja se nalazi na sjevernom dijelu LA.Vozimo se Plazom( Ocean Drive) i prolazimo kroz Palos Verdes, Redondo Beach, Hermosa Beach, Manhatten beach ( kraca pauza i setnja), te preko Venice Beach dolazimo u Santa Monicu oko 13.00. Setnja , klopa, razgledavanje te povratak kuci preko Sunset Boulevard-a kroz grad( 40 km) i Hollywood boulevard( Walk of fame, Kodak, Chinese teater i sl.) , prolazimo takodjer pored UCLA campus-a, Beverly hills-a ( Rodeo Drive) i West Hollywood( centrala za LBGT). Dolazak kuci oko 19.00 i pravo u krevete.
26.4.2015 (Nedelja)
Posto smo rano legli, a mozda i uticaj jet lag-a, svi smo se probudili oko pola sest kao vampiri, a dorucak je tek od pola sedam te se izlezavamo i cekamo da prodje vrijeme. Dorucak i pravac Long Beach. Setnja oko sat dok raja uziva u Suncu iakomje tek 9 sati ujutro. Posto smo dan prije obisli sjeverni ( demokratski dio LA ) danas se vozimo juzno u republikanski dio. Vozimo se obalom i uzibvamo u Suncu, setnji i pogledu. Temperatura je ugodnih 24 stepena celzijusa. Sunset beach, Huntington Beach, Newport beach,... nezna se koja je bolja od koje sredjena, ali Huntington nije bas po mom ukusu jer tu stalno duvaju vjetrovi sa Pacifika i dizu velike valove tako da raja surfa non stop a tu se i odrzavaju svjetska prvenstva u surfanju. Vide se gomile surfera na moru koji leze na daskama cekajuci dobar val, a kada dodje svi se puste i prate kao u fimovima. Svi su preplanuli i cool kao da se sada snima neki film. Mi se najvise zadrzavamo u Laguna beach koji ima neku opustenu atmosferu kafica i restorana, ali sa stilom Charlottenlund-a. Nigdje nijedne crne glave sem posluge i cistaca ulica. I wonder why? Jedemo kolace i torte na terasi na obali Pacifika i setamo po pjescanim plazama dok nas more zapljuskuje. Pit, i to je Amerika. Kuci se vracamo juznim autoputem, pijemo pice sabiramo utiske i lijezemo oko 21.00
27.4.2015 ( Ponedeljak )
Dorucak i pravac San Diego, ali preko Palm Springsa. Malo okolo ali nezurimo nigdje i proci cemo kroz dva indijanska rezervata u planinama iznad Palm Springsa, a i mlada je dobila info da ima PRAVO DOBAR outlet u Palm Springsu pa eto malo da vidimo tas mai mota. Kazu centar svega, a u stvari grad oaza u pustinji koji se odrzava zahvaljujuci povrsinskim izvorima pitke vode. Grad sa nekoliko aerodroma i privatni avioni se vide skoro na svakom koraku sto samo o sebi govori kakva klijentela tu zivi. O outletu cu samo reci da nije jeftino. Inace smo iznenadjeni cijenama u USA, bar za sada u Californiji. Mi ocekivali jeftino, a ustvari skuplje sve nego u DK bar 50% ako je to uopste moguce. Nakon par sati outlet-a nastavljamo dalje kroz rezervate do San Diega. Hotel taraba. Neki normalni, ali i neki polusumnjivi tipovi se motaju iako ima bazen sa grijanom vodom i Jacuzzi u avliji. Sobe su sa dva dupla kreveta pa narucujemo jos jedan ekstra krevet. Inace utvrdjujemo da je to standard u USA i da sve van toga za familiju sa 5 osoba KOSTA jako mnogo. Veceramo u maloj organskoj piceriji u centru grada. Naselje se zove Little Italy i izuzetno je sarmantno. Ulice se smjnjuju sa mnostvom ugodnih kafica i restorana. Covjek pozeli da udje u svaki i nesto pojede ili osjeti atmosferu. Izabiramo pizzeriu sa lokalnom rajom (Savjet trip advisor-a) i organskom pizzom i salatama. Ukusno i interesantno. Definitivno cemo se nekada opet vratiti. Nakon vecere hotel i soavanjac posto smo se dogovorili da ujutro ranije idemo u Sea World.
28.4.2015 ( Utorak )
Setnja prijepodne i utakmica popodne
29.4.2015 ( Srijeda )
Dorucak u hotelu kao sa slika muffins i kafa. Thats it! Ameriko bog si. Idemo u Subway. Sigurno je sigurno bar ako se djeca pitaju a nakon toga Sea World koii je prica za sebe. Show sa orkama, delfinima, morskim lavovima. Vrijeme do pet sati prolazi jako brzo a mi nismo obisli ni polovinu, doduse obisli smo glavninu svega sto se treba vidjeti i obici ali ipak pola je pola pa odlucujemo da dodjemo i sutradan. Inace su Bosnje na ulazu skontale da je karta za jedan dan 80 dolara a za cijelu sezonu do 31.12.2015 samo 10 dolara skuplje te se tu upalila poduzetnicka crta kod nekih clanova familije te smo kupili te karte za cijelu sezonu pa cemo ih prodati nekome preko Den blå Avis kada dodjemo kuci. I sve bi to bilo super da nemoras dati otisak prsta na ulazu tako da bussines istog trenutka pade u vodu. Tjesimo se da otisak uzimaju samo prvi purt ako izgubis kartu ili slicno da ti mogu izdati novu a ne zbog moguce prodaje baze podataka sa otiscima NSA ili nekoj slicnoj ne zlocinackoj vec demokratskoj organizaciji. Oni to rade zbog nas.
30.4.2015 ( Cetvrtak )
Dorucak caffe Zucherro u maloj Italiji kao izmisljen. Gazda ( konobar ) susretljiv i pricljiv. Pravi Talijan. Izbor hrane neobican, interesantan i raznovrstan. Juice-vi prirodni i obilni kao i obroci. Sve organsko. Mirise kao nekada kod nas. Parking nam istice pa gazda daje svoju karticu da produzimo parking da se nemoramo zezati sa sichom. Sve zajedno za nas petero ca. 350 Dkr u odnosu na dosadasnji dozivljaj Californie dzaba. Nakon toga Sea World IGEN. Na ulazu provlacimo kartice ali moramo dati i otiske prsta ponovo tako da biznis plan ne prolazi. Niko ne komentarise. Ulazimo u Sea World i carolija ponovo pocinje. Odlazimo na neke predstave na kojima smo vec bili i otkrivamo da su potpuno drugacije i bolje nego prethodni dan. Vjerovatno pripremaju novi show za novu sezonu od 1.5.2015 pa uvjezbavaju. Uglavnom jos jedan dobar dan u USA. Inace temperatura je cijelo vrijeme oko 27 stepeni pa skitamo okolo u shorcevima i kratkom rukavima. Slike sve govore. Popodne selimo u drugi hotel koji se cini malo normalniji i pokazuje se i da jeste.
1.5.2015 ( Petak )
Ujutro se spremamo za odlazak za Phoenix ( Arizona) ali prije puta odlazimo u americki odgovor na Giganten i kupujemo elektroniku. Denis pazari 3G Kindle i android sat. Obadvoje pravo dobro, a babo jadni low price tablet za 700 Dkr. Nakon shoppinga se vozimo 5 sati prema Phoenix-u-uz nestvarne pejsaze koji se nevjerovatno naglo smjenjuju. Cim smo odmakli od San Diega i usli u pustinju duz granica sa Mexico-m temperatura se digla na 42- 44 stepena. Neizdrzljivo i suho. Stajemo u Yumu ( kao iz filma “ Na putu za Yumu” ) i izlazimo da gerila jede a gdje drugo nego u Mc Donaldsu ali sviju obara vrucina. Zurimo preko parkinga do klimatiziranog McD. Predvecer stizemo u Phoenix. Temperatura u 19.30 oko 40 stepeni celzijusa. Hotel OK sa grijanim bazenom i jacuzzijem u kojem je voda 50 stepeni. Izlazimo na veceru u klasicni americki saloon. Texaz bar se zove. Porcije ogromne, a gazda se shisha kao i ja pa sa vrata hvali moju frizuru. Inace gdje god se dodje svi se pozdravljaju kao da se znamo godinama: “ Hi guys! How are you today?” tako da ves postaje iritirajuce ( evo mene pocinjem kao onaj nas kada je odselio u Kanadu pa pisao dnevnik o losovima i sl. ). Inace bar je sav u cowboy stilu i vrlo je simpatican kao i osoblje. Pred kraj vecere prilaze sa tri lizala koja se mogu dobiti ako se odgovori na kviz pitanja o Texas-u iako smo u Arizoni. Alan prvi pogadja ( pitanje iz geografije koja je njemu jaca strana, pa Edvin pitanje iz logike:” Texas flag calls lonestar. How many stars is on the flag?” te zadnje lizalo dobiva Danmarks mester koji je umoran, a vec ga pomalo iritiraju braca koja se samo djecije zezaju. Vracamo se u hotel i kupamo se na bazenu do ponoci kada odlazimo u krevet. Inace odlucujemo da cemo sljedeci dan provesti u odmoru i uzivanju uz bazen safasfbez ikakvih obaveza.
2.5.2015 ( Subota)